U svjetskim, europskim, ali i u hrvatskim razmjerima razdoblje Prvog svjetskog rata predstavlja granicu epoha. Ishodišta tako opsežnom sukobu rezultat su prethodnih političkih odnosa, odnosa naslijeđenih iz 19. stoljeća. Stoga, historiografija prvih 18 godina 20. stoljeća po višestrukim osobinama svrstava u 19. stoljeće, pa od tuda i terminološka odrednica „dugo 19. stoljeće“. S druge strane, rezultati „Velikog rata“ vođenog od 1914. do 1918. imali su za posljedicu preustroj geopolitičkih odnosa. U posljedičnom kontekstu upravo su te 1918. nestala četiri svjetska carstva: Austro-Ugarska Monarhija, Osmansko Carstvo, Njemačko Carstvo i Rusko Carstvo. Zbog sudjelovanja i pomoći koje je pružila evropskim saveznicima od tada SAD-e postaju važnim svjetskim političkim čimbenikom. Važno je napomenuti kako zbog načina na koji je okončan Prvi svjetski rat tj. karaktera mirovnih rješenja nije nastupilo razdoblje stabilnosti nego upravo suprotno. Nepotpuna, neprihvatljiva, pa i nepovrediva rješenja značajno su utjecala na izbijanje još snažnijeg i pogubnijeg Drugog svjetskog rata. Razdoblje Prvog svjetskog rata, a osobito njegov ishod, u tolikoj mjeri je utjecao i na hrvatske zemlje, pa se stoga i za Hrvatsku u tom razdoblju može primijeniti termin „granica epoha“. Prije svega, hrvatski vojnici su se borili i pogibali na mnogim europskim bojišnicama. Istodobno se u Hrvatskoj na mnogostruke načine angažiralo u svezi potpore vojnicima, a ratna zbilja se osjetila kako zbog gladi, neimaštine i mnogih nevolja koje uzrokuje rat.

U općem, državnopravnom kontekstu, Hrvatska je na kraju toga razdoblja preusmjerena iz srednjoeuropskog civilizacijskog kruga u balkanski geopolitički kontekst. Bilo je to nasljeđe povijesnih procesa 19. stoljeća te više čimbenika koji su u jednom trenutku djelovale u uzročno-posljedičnom kontekstu. Prije svega, riječ je o dotadašnjim rezultatima procesa hrvatske nacionalne integracije, složenih odnosa u višenacionalnoj Austro-Ugarskoj Monarhiji, pritiska izvana od strane susjedne Kraljevine Srbije. U konačnici je rezultat bio ujedinjenje hrvatskog nacionalnog i etničkog prostora s Kraljevinom Srbijom u zajedničku Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca. Tako značajan čin nije proveden konsenzusom hrvatskih političkih elita i naroda što je rezultiralo novim i još energičnijim napetostima koje su eskalirale, baš kao i u europskom i svjetskom kontekstu, tijekom Drugog svjetskog rata te u konačnici i Domovinskog rata

Pierre Renouvin, Europska kriza i Prvi svjetski rat, Zagreb, 2008; Ivan Bulić, Ivan Skerlecz Lomnički 1913.-1917. Kraljevski komesar i hrvatski ban, Zagreb, 2011., (doktorski rad); Hrvatska politika u XX. stoljeću. Zbornik, Zagreb, 2006 (određena poglavlja)

Nikša Stančić, Hrvatska nacija i nacionalizam u 19. i 20. stoljeću, Zagreb, 2002.; Ivo Perić, Hrvatska državotvorna misao u XIX. i XX. stoljeću, Zagreb, 2002.; Arnold Suppan, Oblikovanje nacije u građanskoj Hrvatskoj 1835.-1918., Zagreb, 1999.;Jaroslav Šidak, Mirjana Gross, Igor Karaman, Dragovan Šepić, Povijest hrvatskog naroda g. 1860. – 1914., Zagreb, 1968.;Ljubomir Antić, Velikosrpski nacionalni programi. Ishodišta i posljedice, Zagreb 2007.

1. Redovito pohađanje nastave – prisutnost na najmanje 70% nastave prema studijskom programu i izvedbenom nastavnom planu;
2. Uredno izvršene seminarske obveze – pripremljeno izlaganje te predana i prihvaćena pisana verzija seminarskog rada;
3. Stjecanje minimalnog uspjeha od 35% tijekom nastave unutar zadanih nastavnih aktivnosti – kumulativno ostvareno putem seminarskih obveza i dva kolokvija

1. Nastavne aktivnosti – seminarske obveze; 1. kolokvij (pismeni) i 2. kolokvij (pismeni); 2. Završni ispit (usmeni).

Brojčana ljestvica ocjenjivanja studentskog rada je:

nedovoljan (1) – 0-49,9%

dovoljan (2) – 50–64,9%

dobar (3) – 65–79,9%

vrlo dobar (4) – 80–89,9%

izvrstan (5) – 90% i više

Način stjecanja ocjene:

a)      Nastavne aktivnosti – 70% ocjene

1)      seminarske obveze – 20% (pripremljeno izlaganje – 8%; predana i prihvaćena pisana verzija seminarskog rada – 12%)

2)      1. kolokvij – 25%

3)      2. kolokvij – 25%

b)      Završni ispit – 30% ocjene

usmeni ispit – 30% (za prolaz je nužno riješiti 50% ispita)