Ciljevi predmeta:
Upoznati studente s različitim granama znanosti koje se bave društvenim komunikacijama (sociologija, psihologija, semiotika, kibernetika, filozofija), objasniti temeljne pojmove i teorije komunikacija te obrazložiti značenje koje komunikacija, kako ona međuljudska tako i masovna, ima u odgojnom, kulturalnom i društvenom kontekstu suvremenoga društva.

Sadržaj predmeta:
Osnovna podjela komunikacija: intra-personalna, inter-personalna, društvena, masovna. Semiotika: sustavi značenja i proces komunikacije. Neverbalna komunikacija: jezik tijela, kinezika, proksemika. Teorijske tradicije komunikacija: teorija informacije, ritualna teorija (teorije komunikacija). Tehnologije, mediji i medijacije. Komunikacija i kultura. Komunikacija i edukacija.

Kunczik, M. i Zipfel, A. (2006). Uvod u znanost o medijima i komunikologiju. Zagreb: Zaklada Friedrich Ebert; Mataušić, J. M. (2007). Zbornik radova Znanstvenog kolokvija – Hrvatski studiji, ur.  Zagreb: Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu; Plenković, M. (1993). Komunikologija masovnih medija. Zagreb: Barbat & Prova.

Katunarić D. (ur.), (2012). Carstvo medija, Zagreb: Litteris; Beck, A., Bennett, P. i Wall, P. (2002). Communication studies: the essential introduction. London, New York: Routledge; Carey, J. W. (1990). Communication as culture. Essays on media and society. Boston: Unwin Hyman; Littlejohn, S. W. (1999). Theories of Human Communication. Belmont: Wadsworth P.C.; Reardon, K. K. (1998). Interpersonalna komunikacija. Gdje se misli susreću. Zagreb: Alinea; Fiske, J. (2002). Introduction to communication studies. London, New York: Routledge; O’Sullivan, T. i suradnici (1994). Key concepts in communication and culture studies. London, New York: Routledge; Eco, U. (1973). Kultura, informacija, komunikacija. Beograd: Nolit; Black, J. i Bryant, J. (1995). Introduction to communication. Understand the past, experience the present, marvel at the future. Madison, Brown and Benchmark; Heath, R. L. i Bryant, J. (2000). Human Communication Theory and Research. London: Routledge; Berger, C. R., Roloff, M. E. i Roskos-Ewoldsen, D. R. (2010). The Handbook of Communication Science. London: Sage Publications; Stacks, D. W. i Salwen. M. B. (2009). An integrated approach to communication theory and research. London: Routledge; Knapp, M. L. i Daly, J. A. (2011). Handbook of interpersonal communication. London: Sage Publications; Heath, R. L. i Bryant, J. (2000). Human communication theory and research: concepts, contexts, and challenges. Mahwah: LEA’s communication series; Mortensen, C. D. (2007). Communication Theory. Transaction Publishers.

1. Redovito pohađanje nastave – prisutnost na najmanje 70% nastave prema studijskom programu i izvedbenom nastavnom planu;
2. Uredno izvršene seminarske obveze – pripremljeno izlaganje te predana pisana verzija.

1) Nastavne aktivnosti – seminarske obveze; dva kolokvija (pismeno);
2) Završni ispit (usmeni);
Stjecanje minimalnog uspjeha od 35% tijekom nastave kroz zadane nastavne aktivnosti – kumulativno ostvareno putem seminarskih obveza i kolokvija.

Brojčana ljestvica ocjenjivanja studentskog rada je:
dovoljan (2) – 50–64,9%
dobar (3) – 65–79,9%
vrlo dobar (4) – 80–89,9%
izvrstan (5) – 90% i više

Način stjecanja ocjene:
a) Nastavne aktivnosti – 70% ocjene
1) seminarske obveze – 30%
2) kolokvij – 40%
b) Završni ispit – 30% ocjene
usmeni ispit – 30%