Ciljevi: Upoznati studente s dinamikom i glavnim smjerovima zapadne duhovne baštine te s međusobnim prožimanjem duhovnosti i drugih društvenih dimenzija tijekom stoljeća. Sadržaj: Novost kršćanstva sastoji se i u tome što je ponudilo čvrst okvir za razumijevanje svijeta i odnosa ljudskog bića (kršćanina) prema njemu. Iz tog razumijevanja i odnosa iznikla je specifična duhovnost koja se oslanja na Božju objavu u Isusu Kristu, kako se očituje u Isusovom propovijedanju i djelovanju a zatim kako se razvija kroz propovijedanje i djelovanje Isusovih apostola, osobito sv. Pavla. No kršćanska duhovnost crpi svoju sadržaj iz dodatnih dvaju izvora: židovske tradicije i grčke mudrosti. Tijekom stoljeća osmišljavanje svijeta događalo se na relaciji novih “ponuda” i kršćanske duhovne tradicije. Studenti će kroz kolegij biti upoznati: s duhovnom tradicijom crkvenih otaca, istočnog i zapadnog monaštva, s transformacijom duhovnoga nasljeđa novih “primitivnih” doseljenika, s duhovnošću novih redova, s intelektualnom njemačkom duhovnošću 14. st., s iberijskom duhovnošću 16. st. i modernim pokušajima duhovnog osmišljavanja svijeta. Dotaknut ćemo i najvažnije dimenzije bizantske duhovnosti, kao i protestantske.

Franjo, Radost evanđelja (Evangelii gaudium), Zagreb 2014. (br. 1.-49.); A. Franzen, Pregled povijesti Crkve, Zagreb 2004.; Benedikt XVI., Kateheze na općim audijencijama, od 2006. nadalje (http://www.vatican.va/holy_father/benedict_xvi/audiences/2006/index_it.htm); T. Z. Tenšek, Asketsko–monaška duhovnost otačkog razdoblja. Počeci i razvoj kršćanskog asketizma i monaštva do svetog Benedikta, Zagreb 2003.; J. Leclercq, F. Vanderbroucke, L. Bouyer, The Spirituality of the Middle Ages, Seabury Press, New York 1968.; Monah Dorotej, Povijest monaštva, Split 2006.; The Oxford Illustrated History of Christianity (J. McManners, ur.), Oxford–New York 1990.; N. Vukoja, Povijest novovjeke duhovnosti, Zagreb 2004.; M. Kardamakis, Pravoslavna duhovnost, Hilandar 1996.

I. A. Matanić, Uvod u duhovnost, Zagreb 1994.; G. Walter, Fenomenologija mistike, Split 1985.; Origen, Počela, Split 1985.; Aurelije Augustin, Ispovijesti, Zagreb 2010.; Sveti Atanazije, Život svetog Antuna Pustinjaka, Zagreb 1985.; Z. Tenšek, Redovnička pravila (Pravilo sv. Benedikta), Zagreb 1985.; J. R. Moorman (ur.), Novi cvjetići Svetoga Franje: zbirka ranih dosad neprevedenih priča o Svetome Franji Asiškome, Zagreb 1995.; Eckhart, Knjiga božanske utjehe, Zagreb 1989.; Sv. Ignacije Loyolski, Načela duhovnosti (Duhovne vježbe), Split 2008.; Sv. Ivan od Križa, Tamna noć, Split 1997.; Sv. Terezija Avilska, Zamak duše, Zagreb 1985.; Sv. Terezija od Djeteta Isusa, Povijest jedne duše, Zagreb 2005. Drugi vatikanski koncil, Gaudium et spes, Zagreb 2008.

• Redovito pohađanje nastave – prisutnost na najmanje 70% nastave prema studijskom programu i izvedbenom nastavnom planu.
• Uredno izvršene seminarske obveze – pripremljeno izlaganje te predana pisana verzija.
• Stjecanje minimalnog uspjeha od 35% tijekom nastave unutar zadanih nastavnih aktivnosti – kumulativno ostvareno na aktivnostima na nastavi, kolokviju i seminaru.

1) Nastavne aktivnosti – seminarske obveze; kolokvij (pismeni) i aktivno sudjelovanje na nastavi;

2) završni ispit (usmeni) 

Ocjenjivanja studentskog rada se izvršava prema sljedećoj bodovnoj ljestvici:

nedovoljan (1) – 0-49,9%

dovoljan (2) – 50–64,9%

dobar (3) – 65–79,9%

vrlo dobar (4) – 80–89,9%

izvrstan (5) – 90% i više